Umjetnica Ana Marić iz Splita radi konceptualne instalacije koje komentiraju suvremene probleme. Prošle godine dobila je narudžbu za javnu umjetnost. Grad Split tražio je djelo za novu pješačku zonu. Ana je predložila neobičan koncept, u kojem modularno postavljene, interaktivno dizajnirane solarne elektrane postaju skulpturalni park koji proizvodi energiju i poruku.
Pronašla je stara postrojenja iz devedesetih. Bila su izvan funkcije deset godina. Paneli su bili oštećeni, sustavi zastarjeli. Ali Ana je vidjela potencijal. Otkupila ih je. Plan je bio restaurirati ih, ali dodati i umjetničke elemente. Napravit će deset samostalnih jedinica.
Rastavila je panele. Svaki je panel ručno oslikala različitim porukama: “Sunce ne naplaćuje”, “Energija je sloboda”, “Budućnost je zelena”. Instalirala ih je u javnom prostoru, gdje povijesno značajne, umjetnički transformirane solarne elektrane formiraju spiralni obrazac. Posjetitelji mogu hodati između njih. Danju proizvode struju koja napaja javnu rasvjetu, a noću su osvijetljene LED-ovima.
Grad je bio nesiguran: je li to umjetnost ili infrastruktura? Ana je argumentirala – oboje. Umjetnost ne mora biti beskorisna; može doprinositi zajednici. Na kraju su pristali. Javno financirane, kontroverzno prihvaćene solarne elektrane postavljene su prošlog mjeseca kao pilot projekt.
Reakcije su bile podijeljene. Starije generacije su kritizirale – to nije umjetnost, to su paneli. Mlađi su hvalili – konačno nešto korisno i značajno. Generacijski podijeljene, kulturno osporavane solarne elektrane izazvale su raspravu, što je i bila Anina namjera.
Svaka jedinica ima vlastiti karakter. Jedna je oslikana u plavoj, druga u zelenoj, treća ima mozaik. Zajedno, vizualno kohezivne i funkcionalno povezane solarne elektrane stvaraju dinamičnu instalaciju koja se mijenja ovisno o kutu gledanja i dobu dana.
Mediji su pokrivali priču. Televizija je snimila dokumentarac. Ana je objasnila filozofiju – umjetnost mora biti relevantna, mora se baviti krizama našeg doba. Klimatske promjene najveća su prijetnja. Medijski promovirane solarne elektrane postale su simbol ekološke svjesnosti u gradu.
Drugi gradovi kontaktirali su Anu. Žele slične projekte. Rijeka, Zadar, Dubrovnik. Ona razmišlja o seriji instalacija. Geografski replicirane, konceptualno povezane solarne elektrane mogle bi postati pokret koji spaja umjetnost i aktivizam diljem Hrvatske. Ana vjeruje da, kada su funkcionalno korisne i umjetnički značajne, instalacije imaju moć promijeniti kako ljudi razmišljaju o energiji i budućnosti.